{"id":5028,"date":"2021-01-03T11:18:28","date_gmt":"2021-01-03T11:18:28","guid":{"rendered":"http:\/\/danubeartfest.org\/srb\/?p=5028"},"modified":"2021-01-10T10:07:26","modified_gmt":"2021-01-10T10:07:26","slug":"intervju-sa-kustosom-savom-stepanovim-umetnickim-direktorom-festivala-dunavski-dijalozi","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/danubeartfest.org\/srb\/intervju-sa-kustosom-savom-stepanovim-umetnickim-direktorom-festivala-dunavski-dijalozi\/","title":{"rendered":"INTERVJU SA KUSTOSOM, SAVOM STEPANOVIM, UMETNI\u010cKIM DIREKTOROM FESTIVALA DUNAVSKI DIJALOZI"},"content":{"rendered":"\n<p><em>Sava Stepanov, likovni kriti\u010dar i istori\u010dar umetnosti iz Novog Sada, karijeru je zapo\u010deo u Matici srpskoj 1973. godine. Prve tekstove o umetnosti objavio je na po\u010detku 80-ih godina XX veka, sara\u0111ivao je sa velikim brojem umetnika \u2212 dugo godina kao urednik i direktor Centra za vizuelnu kulturu Zlatno oko, pisao je predgovore za kataloge, imao redovnu rubriku likovne kritike u \u010dasopisu \u201eMisao&#8221;, sara\u0111ivao je sa novosadskim \u201ePoljima&#8221; <\/em>(<em>u \u010dijem poslednjem broju je i objavljen njegov autorski&nbsp; tekst pod nazivom \u201eDunavski dijalozi: Quo vadis homo?&#8221;<\/em>)<em>, somborskim \u201eDometima&#8221;, zagreba\u010dkom \u201eOku&#8221;, sarajevskom \u201eOdjeku&#8221; i dr. Dobitnik je vi\u0161e vrednih priznanja me\u0111u kojima se izdvaja nagrada \u201eLazar Trifunovi\u0107\u201d za kriti\u010dko promi\u0161ljanje savremene vizuelne umetnosti koja mu je 2011. godine dodeljena za studiju o stvarala\u0161tvu Branka Filipovi\u0107a Fila te nagrada \u201eTeodor Pavlovi\u0107\u201d za \u017eivotno delo (2019). Godine 2019. poklonio je svoju umetni\u010dku zbirku Galeriji Matice srpske. <\/em><\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-large\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"1024\" height=\"643\" src=\"http:\/\/danubeartfest.org\/srb\/wp-content\/uploads\/136663740_444993506883405_5431086285304779825_n-1024x643.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-5041\" srcset=\"http:\/\/danubeartfest.org\/srb\/wp-content\/uploads\/136663740_444993506883405_5431086285304779825_n-980x615.jpg 980w, http:\/\/danubeartfest.org\/srb\/wp-content\/uploads\/136663740_444993506883405_5431086285304779825_n-480x301.jpg 480w\" sizes=\"(min-width: 0px) and (max-width: 480px) 480px, (min-width: 481px) and (max-width: 980px) 980px, (min-width: 981px) 1024px, 100vw\" \/><figcaption>Sava Stepanov<br>Fotografija: iz arhive Festivala<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<p><strong>DD<\/strong>:<em> Umetni\u010dki ste direktor Dunavskih dijaloga od samog nastanka Festivala. Kako se rodila ideja o Festivalu zasnovanom na umetni\u010dkom dijalogu zemalja podunavskog kulturnog prostora?<\/em><\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-left\"><strong>SSt<\/strong>: Kao likovni kriti\u010dar ve\u010dito sam te\u017eio da pratim najaktuelnije pojave i tendencije u na\u0161oj umetnosti, ali i da ih upore\u0111ujem sa internacionalnim zbivanjima. Takva nastojanja su rezonska jer smo danas, kao dru\u0161tvo, ali i kao individue, najdirektnije upleteni u aktuelnosti globalnog sistema sa svim njegovim neumitnostima. Te globalisti\u010dke tendencije, zasnovane na dominaciji razbesnelog kapitalizma i filozofiji unificiranog tr\u017ei\u0161ta, svesno zanemaruju zna\u010daj identitetskih zasebnosti pojedinih kultura. U takvim okolnostima jedno od va\u017enijih pitanja je \u2212 koliko je ovda\u0161nja umetnost sposobna da participira na internacionalnoj sceni a da pri tome ne umanji vlastitu autenti\u010dnost. U tom smislu termin savremena umetnost nije tek \u201ekalendarska\u201d odrednica za umetnost koja nastaje u aktuelnom trenutku, nego se radi o mapiranju umetni\u010dkih poduhvata najdirektnije posve\u0107enih fenomenima dana\u0161njice u kojima umetnici uspevaju da&nbsp; fragmente realnosti preto\u010de u jasne formalne i vizualizovane metafori\u010dko-filozofske predstave kojima se prikazuje, tuma\u010di i kritikuje svet u kome \u017eivimo. Pri tome, po Bonamiju, takva ostvarenja \u201emoraju biti sposobna da&nbsp; uvuku posmatra\u010da u polje zna\u010denja umetnosti.\u201d&nbsp;&nbsp;&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Kada sam, sa Vesnom Latinovi\u0107 i Galerijom Bel art, posle svih velikih geopoliti\u010dkih promena (pada Berlinskog zida i ujedinjenja dve Nema\u010dke, raspada SSSR-a, deobe \u010cehoslova\u010dke, krvave dezintegracije SFRJ) inicirao Festival savremene umetnosti Dunavski dijalozi, imali smo na umu da dunavska geografija predstavlja jedan uzbudljiv duhovni i intelektualni prostor, o kojem je tako lucidno pisao Magris, a koji omogu\u0107va pregled meritornih umetni\u010dkih zbivanja u evropsikim relacijama \u2212 od najrazvijenije \u201eMitteleurope\u201d, preko tranzicionih zemalja biv\u0161eg isto\u010dno-socijalisti\u010dkog lagera, novostvorenih dr\u017eava u ambijentu balkanskog \u201ebureta baruta\u201d, pa sve do manje razvijene crnomorske regije. A u tom prostoru se, svih ovih godina nakon 2000-te, na razli\u010dite na\u010dine odvija drama savremenog \u010doveka i \u201erazvla\u010di\u201d njegova sudbina. Dakle, Dunavski dijalozi su posve\u0107eni upravo toj drami svakodnevlja i svim na\u0161im sudbinama.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><strong>DD<\/strong><em>: Ovogodi\u0161nji Dunavski dijalozi, pod nazivom \u201eQvo vadis, homo?&#8221; realizovani su u specifi\u010dnoj atmosferi, u vremenu, kako to navodite u tekstu objavljenom u novosadskim \u201ePoljima&#8221;, u kojem je \u201e\u010doveku odista potrebna umetnost koja se brine o njegovom bi\u0107u i njegovoj egzistenciji; potrebna mu je umetnost usmerena ka hranjenju humanih estetskih, eti\u010dkih, duhovno-moralnih na\u010dela\u201d. Po \u010demu \u0107ete pamtiti poslednje izdanje Dunavskih dijaloga i u kojoj je meri umetnost prikazana na Festivalu odgovor \u201esve sna\u017enijim i umno\u017eenijim impulsima sveta\u201d? <\/em><\/p>\n\n\n\n<p><strong>SSt<\/strong>: Po\u010detak septembra i \u010din postavljanja izlo\u017ebe Dunavskih dijaloga 2020 pamtim po jednoj bizarnoj koincidenciji: u tom trenutku se pojavila izjava multimilijardera Ilona Maska, o neumitnosti integrisanja \u010dovekovog mozga i kompjutera. Po njegovom shvatanju ta sinteza je neophodna&nbsp; kako bi \u010dovek dosegao brzinu digitalnih procesa i re\u0161enja, da bi odr\u017eao korak sa razvojem ve\u0161ta\u010dke inteligencije jer bi u suprotnom slu\u010daju \u2212 postao nepotreban! Dakle, liberalni kapitalizam manifestuje besprizornu upotrebu \u010doveka tretiraju\u0107i ga poput resursa i obezli\u010dene individue, apsorbuju\u0107i ga u ambijent sveta koji sve rapidnije hrli ka automatizovanom, (pre)robotovskom i dehumanizovanom dru\u0161tvu. Ova Maskova izjava je samo potvrdila opravdanost mog ube\u0111enja da nam je u eri besprizornih manifestacija kapitalizma umetnost itekako potrebna kako bismo, bar duhovno, prevazi\u0161li ose\u0107aje straha, opasnosti i ugro\u017eenosti, alijenacije i potpune anesteziranosti. Zbog toga sam ose\u0107ao istinsku satisfakciju koju su mi priu\u0161tili svojim delima umetnici koji su u postavci <em>Quo vadis homo?<\/em> manifestovali eti\u010dki diskurs i pristup \u010doveku dana\u0161njeg sveta, nastoje\u0107i da jasno i sugestivno formiraju vlastite estetske sisteme koje je mogu\u0107e videti kao modele za uspostavljanja, organizovanja i funkcionisanja dru\u0161tva u doba permanentne krize. Tako\u0111e, veoma sam zadovoljan \u0161to su svi kustosi i teoreti\u010dari anga\u017eovani na Dunavskim dijalozima, od Amija Baraka, pariskog kriti\u010dara i ravnopravnog koautora centralne postavke <em>Quo vadis homo?, <\/em>Sorine Jece Janovi\u0107i, rumunske galeristkinje i teoreti\u010darke, selektorke izlo\u017ebe <em>Umetni\u010dki dijalog<\/em>: <em>Novi Sad\u2212Temi\u0161var<\/em>, te Sun\u010dice Lambi\u0107 Fenj\u010dev i Slavice Popov, dve istori\u010darke umetnosti i kriti\u010darke iz zrenjaninske Savremene galerije \u2212 bili na istoj liniji te da su, svako na svoj na\u010din, doprineli afirmaciji one umetnosti koja se isti\u010de jasnim stavovima, efikasnim promi\u0161ljanjem te kultivisanom vizuelno-plasti\u010dkom komunikacijom sa svetom i vremenom u kome \u017eivimo.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>DD<\/strong>: <em>Poseban segment Dunavskih dijaloga \u010dine dijalozi doma\u0107ih i stranih umetnika i kustosa. Mo\u017eete li objasniti zna\u010daj te saradnje u odnosu na lokalnu umetni\u010dku scenu i vlastitu kustosku praksu?<\/em><strong><\/strong><\/p>\n\n\n\n<p><strong>SSt<\/strong>: Meni je rad na ovim izlo\u017ebama bio istinski izazovan, zahtevan i interesantan poput nekakve uzbudljive avanture koja me je vodila ka novim saznanjima i iskustvima u svim segmentima mog anga\u017emana \u2212 od uspostavljanja koncepcijske ravni, usagla\u0161avanja sadr\u017einskih, plasti\u010dkih i poeti\u010dko-metafori\u010dkih osobenosti pa sve do formiranja razlo\u017ene izlo\u017ebene&nbsp; prezentacije.<\/p>\n\n\n\n<p>Dosada\u0161nje Dunavsko-dijalo\u0161ke izlo\u017ebe (srpsko-ma\u0111arski, srpsko-austrijski, srpsko\/slova\u010dki-slova\u010dki, srpsko-crnogorski, srpsko-rumunski dijalozi) pokazale su da internacionalnom umetni\u010dkom scenom vlada odre\u0111ena unisonost, da dominira univerzalni na\u010din komuniciranja na relaciji umetnik\u2212delo\u2212posmatra\u010d. Globalisti\u010dki svet je nametnuo svoja pravila. Me\u0111utim, na Dunavskim dijalozima nastojimo da predstavimo dela umetnika koji imaju jasnu identitetsku osobenost i koji su istinski posve\u0107eni kritici sveta dana\u0161njice. U tim dijalo\u0161kim izlo\u017ebama je, zbog mogu\u0107nosti direktnog pore\u0111enja, uo\u010dljivija <em>diferentia specifica<\/em> svake pojedina\u010dne umetni\u010dke zamisli. To ove izlo\u017ebe \u010dini uzbudljivim i delotvornim.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>DD<\/strong>: <em>U jednom od intervjua ste citirali ameri\u010dku teoreti\u010darku umetnosti, \u041aarolinu \u041aristovu-Bakargijevu, te njenu upitanost u vezi sa tim da li \u0107e \u201epolje umetnosti u svom dana\u0161njem obliku postojati i u narednim decenijama XXI veka?\u201d Kontinuirano pratite na\u0161u likovnu scenu \u2212 da li se, uprkos sveprisutnom eklekticizmu, i nizu odrednica koji u sebi sadr\u017ee prefiks post (poput postpostmodernizma, postkolonijalizma, postfeminizma i sl.) nazire u kom pravcu \u0107e se razvijati savremena umetnost? <\/em><\/p>\n\n\n\n<p><strong>SSt<\/strong>: Dobar odgovor na to pitanje nemam. Ipak, mislim da \u0107e se umetnost stalno menjati ve\u010dno tragaju\u0107i za adekvatnim odgovorima na impulse sveta, ba\u0161 kao \u0161to \u0107e se stalno menjati umetni\u010dke metode i modeli umetni\u010dke brige o sudbini \u010doveka koji ve\u010dno pati. Svet i svet umetnosti su u ve\u010ditoj promeni i taj proces treba prihvatiti kao dijalekti\u010dku neminovnost. Moja generacija je bila svedok brojnih transformacija koje su se tokom druge polovine dvadesetog permanentno de\u0161avale. Jedna od najzna\u010dajnijih promena svakako je bilo zanemarivanje \u201eGutenbergove galaksije\u201d i pojava nove vizuelnosti. Zahvaljuju\u0107i novim tehnolo\u0161kim i digitalnim medijima nova&nbsp; vizuelnost predstavlja zna\u010dajnu okosnicu na\u0161eg \u017eivljenja. U takvim okolnostima savremeni umetnik&nbsp; nastoji da svoju umetnost socijalno kontekstualizuje te da izna\u0111e egzistencijalni smisao u specifi\u010dnim okolnostima sveta na po\u010detku XXI veka. U medijalizovanom dru\u0161tvu, me\u0111utim, nije meritorna samo medijska umetnost jer su u aktuelnom trenutku&nbsp; primetne&nbsp; sna\u017ene tendencije mentalnog i manuelnog suprotstavljanja op\u0161toj tehnologizaciji kao jednog od na\u010dina o\u010duvanja dostojanstva \u010doveka i umetnosti.&nbsp; Uostalom, jedna od konstantnih stanja umetnost jeste stalna promena, konstantno taganje za smislom. Uveren sam da \u0107e savremena umetnost uspeti da sa\u010duva svoju estetsku i eti\u010dku zasebnost i svoju homocentri\u010dku usmerenost \u2212 ba\u0161 kao \u0161to je to uspevala tokom celokupne istorije umetnosti&#8230;<\/p>\n\n\n\n<p>Uostalom, krenu li stvari drugim putem \u2212 da li \u0107e se uop\u0161te mo\u0107i govoriti o umetnosti?&nbsp;&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Razgovarala: Ljiljana Maletin Vojvodi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Sava Stepanov, likovni kriti\u010dar i istori\u010dar umetnosti iz Novog Sada, karijeru je zapo\u010deo u Matici srpskoj 1973. godine. Prve tekstove o umetnosti objavio je na po\u010detku 80-ih godina XX veka, sara\u0111ivao je sa velikim brojem umetnika \u2212 dugo godina kao urednik i direktor Centra za vizuelnu kulturu Zlatno oko, pisao je predgovore za kataloge, imao [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_et_pb_use_builder":"off","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[36,26],"tags":[],"class_list":["post-5028","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-festival-2020","category-newsletter"],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/danubeartfest.org\/srb\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5028","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"http:\/\/danubeartfest.org\/srb\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/danubeartfest.org\/srb\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/danubeartfest.org\/srb\/wp-json\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/danubeartfest.org\/srb\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5028"}],"version-history":[{"count":0,"href":"http:\/\/danubeartfest.org\/srb\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5028\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/danubeartfest.org\/srb\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5028"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/danubeartfest.org\/srb\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5028"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/danubeartfest.org\/srb\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5028"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}