Venelin Šurelov (Bugarska): Učestvovao sam u izložbi i kao umetnik i kao kustos. Odlučio sam da predstavim fragmete svoje umetničke prakse u poslednjih deset godina. Razlog tome je što su problemi u mom radu bliski temi izložbe. Naslov o globalnoj nesigurnosti je materijalizovan u mojoj umetničkoj praksi idejama o socijalnoj i tehnološkoj marginalizaciji. To je i prilika da se iskusi stanje rizika kroz rizik tela u preseku prirode sa tehnologije.
U DIJALOGU SA OSTALIM UMETNICIMA: U izlagačkom prostoru u kojem su izloženi moji radovi, bila su dela Ane Petrović (Hrvatska). Govorimo sličnim jezikom u konstrukciji poetsko-kritičke savremene vizuelne mitologije. Takođe, i sa umetnicima iz Austrije imali smo dobru komunikaciju. Radim u multidisciplinarnoj umetničkoj praksi i za mene su dijalog i radoznalost u vezi sa drugim umetnicima uvek važni.
Žolt Kovač (Srbija): Nesigurnost nastaje ne samo iz ekonomske ili globalne geo-političke situacije, već i iz krize poverenja i krize društvenosti. Živimo u državi polu-periferije, koja kao takva istovremeno teži ekonomskim i kulturnim odlikama centra, ali se boji da time ne izgubi svoj identitet, pa su tradicionalne sile jake. Tenzija koju stvaraju ove dve suprotstavljene sile, kao i stalna tranzicija, stvara utisak nesigurnosti, a to se reflektuje na moj rad, koji se bazira na ukazivanju na karakteristike našeg društva, komunikaciju unutar njega, kulturu i mentalitet.
U DIJALOGU SA OSTALIM UMETNICIMA: Moj rad je zanimljivo postavljen u odnosu na rad grupe Škart. Oba imaju tekstualne poruke, s tim što je Škart u svom duhu koristio jeftine materijale i spontani pristup, dok su je kod mene proces komplikovan, materijali su skupi, a slike unapred planirane. Oba rada su društveno angažovana. Dok se Škartov bavi univerzalnijim temama bogatstva i siromaštva, moj rad se bavi lokalnim temama.
Ulrike Kesl (Nemačka): U svom radu koristim elemente svakodnevne kulture i stavljam ih u novi kontekst. Tako dajem posmatraču priliku da promeni percepciju stvari i prostora. To može bit razlog nesigurnosti, ali isto tako i način da se nesigurnost prevaziđe.
U DIJALOGU SA OSTALIM UMETNICIMA: Dopao mi se rad Nele Hasanbegović i Daniela Permca, ne samo zato što se i oni bave temom svakodnevnih fenomena. Pronašli su jednostavne i čiste forme kompleksnog umetničkog stava.
Lukas Kelner (Češka Republika): Za mene je to trenutak zabavu (humor). Mnogi ljudi oko mene su uplašeni oko politike, budućnosti, opstanka. Ja se slično osećam, ali mislim da moramo biti jaki i živeti sa humorom i u radosti. Humor je najbolje oružje protiv budala.
U DIJALOGU SA OSTALIM UMETNICIMA: Video sam da je bilo mnogo teških, relativno jasno određenih radova. Dakle, ako sam ponovo razmislim o tome, moj rad je poslao potpuno drugačiju poruku, al dijalog ipak postoji. Perspektiva je druga (oblik prezentacije), dok je izražavanje na kraju isto.
Ana Petrović (Hrvatska): Radovi izloženi na Dunavskim dijalozima su selekcija radova u kojima narativi (figurativni i apstraktni) bivaju izloženi raznim vrstama redukicje, od kojih je najveća redukcija osjet vida, jedan od najvećih motivatora vizualne umjetnosti. U svojoj redukciji u obilasku izložbe ipak vidimo da minimalistički odnos prema promatraču nije ostavio kao posljedicu ništavilo nego samo druge načine promatranja i novo iskustvo. Mislim da na isti način globalni problemi donose nesigurnost koja jest sama po sebi negativna, no ukoliko promotrimo problem na novi, drugačiji način, posljedica može biti prilika za kreativni rast u nadi da ostavljamo svijet barem malo boljim mjestom za život.
U DIJALOGU SA OSTALIM UMETNICIMA: Osjećam da mi je umjetnički pristup i promišljanje Ulrike Kesl nekako najbliži, iako moram napomenuti da nisam uspjela pregledati izložbe onako kako one zaslužuju- pridavanjem vremena i koncentrirano- posebice izložbi u Galeriji Rajka Mamuzića. Svi smo radili kako bi izložbe bile gotove za otvorenje a samo otvorenje je najgori trenutak za pregledavanje izložbe. Bio bi potreban barem još jedan dan ostanka umjetnika u Novom Sadu da bi mogli složiti dublje dojmove.
