Mladen Lučić: Dunavski dijalozi i ove su godine u potpunosti potvrdili svoju aktualnost i osjećaj za vrijeme i prostor u kojem danas živimo. Već je sam odabir teme UMETNOST U OKRUŽENJU GLOBALNE NESIGURNOSTI dao naslutiti zanjimljive i sociološko – politički aktualne izložbe, što su one svojom ažurnošću i kvalitetom u velikoj mjeri i potvrdile. Evidento je da umjetnici iz zastupljenih zemalja učesnica duboko proživljavaju aktualnu političku globalnu situaciju koja je obilježena mnogobrojnim ratovima, terorizmom i migrantskim krizama, ali i uzlaznom putanjom hipokrizije etike i morala. Ono što u umjetničkom smislu veseli, a za što svakako treba pohvaliti izbor izlaganih umjetnika od strane selektora, činjenica je da gotovo svi autori na tegobe današnjeg vremena ne reagiraju doslovno, odnosno ilustrativno, već svoje stavove i reakcije izražavaju profinjenim metaforama izraženim isključivo jezikom vizualnih umjetnosti. Pozvani umjetnici pokazali su svoju autorsku zrelost te smo napokon (nakon što smo u nekoliko posljednjih godina bili bombardirani akcionaško – agitatorskim pamfletima skrivenim pod krinkom umjetnosti) dočekali da umjetnici o gorućim problemima društva progovore svojim jezikom, odnosno individualnim umjetničkim senzibilitetom i inventivnom kreativnošću. Izložbe postavljene na Dijalozima, jasno su pokazale da se autori ponovno međusobno razlikuju, odnosno da je umjetnosti dokinuta uniformnost koja ju je karakterizirala u nekoliko posljednjih godina. Mšljenja sam da je suvremena europska umjetnost, koju zastupaju protagonisti Dunavskih dijaloga, vraćena na pozicije koje joj pripadaju, a to je prije svega njena istinska i povijesno utemeljena uloga kreativnog, eksplicitnog, ali ujedno i diskretnog komentatora socijalne i političke zbilje. Sagledavši izloženo smatram da umjetnost nije ni najmanje ugrožena globalnom nesigurnošću, jer ona je ne samo adekvatno odgovarala na društveno – političke procese u brojnim kriznim vremenima, već je tada i iznjedrila najbolje od sebe. Naravno, avangarde su neponovljive, ali umjetnici koji su izlagali na Dunavskim dijalozima potvrđuju tezu da je umjetnost iznad stvarnosti, kao što svojim sudjelovanjem ujedno ukazuju na nužnost i visoku kvalitativnu razinu ove manifestacije. Još samo da to shvate oni kojih se to tiče, jer Dunavski dijalozi napokon bi trebali dobiti adekvatnu potporu matičnih društveno – političkih institucija.
