Razgovor sa Anuk Lederle

Na Okruglom stolu na temu “Temišvar – Novi Sad, aktuelna umetnička scena i perspektive saradnje na putu ka evropskoj prestonici kulture 2021”, učestvovali su kulturni poslenici iz Novog Sada: Tijana Palkovljević Bugarski, upravnica Galerije Matice srpske, Sanja Kojić Mladenov, kustoskinja Muzeja savremene umetnosti Vojvodine, Vesna Latinović, direktorka festivala Dunavski Dijalozi, Maja Erdeljanin, umetnica i urednica Malog likovnog salona KCNS, Vuk Radulović, rukovodilac sektora za razvojne projekte Fondacije „Novi Sad 2021“ i gosti iz Temišvara: Sorina Jeca, koosnivač bijenala „Art Encounters“ i predsednica Fondacije „Triade“, Bogdan Kotrca, menadžer produkcije Fondacije „Temišvar 2021“, Andrej Jeca, urednik „Jecza“ galerije iz Temišvara i Anuk Lederle, kulturni i komunikacijski menadžer pri Ministarstvu kulture Republike Francuske. S obzirom da je Anuk Lederle za svoj cilj postavila predstavljanje glavnih edukativnih i istraživačkih institucija u kulturnoj politici i menadžmentu, te je bila i inicijator saradnje između umetničkih festivala ova dva grada, nakon završetka Okruglog stola, zamolili smo je da sažme svoje utiske o prednostima i mogućnostima koje gradovi pobratimi, Temišvar i Novi Sad imaju u ovom trenutku, uoči 2021. godine.

DD: Bili ste učesnik Okruglog stola na Dunavskim dijalozima 2018 u Novom Sadu. Pošto ste čuli druge učesnike i druge tačke gledišta, kakvo je vaše mišljenje o daljim mogućnostima saradnje?

Anouk Lederle

AL: Tri godine nakon mog dužeg boravka u Temišvaru i Beogradu, učešće na Dunavskim dijalozima 2018, bila je jedinstvena prilika da stvorim novu sliku situacije savremene umetnosti u regionu.

Osvrnimo se na situaciju pre no što su oba grada, Temišvar i Novi Sad, proglašeni evropskim prestonicama kulture. Ovi gradovi su po mnogo čemu kao blizanci: isti broj stanovnika, arhitektura u istom duhu, isto nasleđe Austrougarske monarhije. To su takođe posebni, nezavisni gradovi nesvakidašnjih osobenosti: Novi Sad pripada Vojvodini i Srbiji, dok je Temišvar napredna prestonica Banata tesno povezana sa Bukureštom. Deli ih svega 150 km, tako da su veoma blizu, susedi u zapadnoevropskim razmerama.

Što se tiče savremene umetničke secene, oba grada imaju ozbiljne galerije, “Bel Art” u Novom Sadu i “Jezca” u Temišvaru i veoma aktivnu alternativnu scenu. Oba grada su, sa svojim festivalima, već ostavila svojevrstan umetnički pečat u regionu – Festivalom Dunavski dijalozi u Novom Sadu i bijenalom Art Encounters u Temišvaru. Veoma je dobro što ovi festivali slede različite pristupe: Festival Dunavski dijalozi organizuje uvek isti tim (Vesna Latinović, osnivač i direktor i Sava Stepanom, umetnički direktor) i on se iz godine u godinu bavi najaktuelnijim pitanjima koja predstavljaju izazove 21. veka; s druge strane, osnivač bijenala Art Encounters Ovidu Šandor za svako bijenale angažuje novi tim kustosa (muškarca i ženu) sa kojima sarađuje i obrađuje novu temu. Obe manifestacije su prisutne daleko izvan granica nacionalne umetničke scene. No, da bi bili vidljivi na evropskoj mapi savremene umetnosti moraju se povezivati i oslanjati jedan na drugog. Biće jači zajedno. Gledano iz perspektive evropske prestonice kulture 2021, moraju prići bliže jedan drugom. Moraju se približiti tom cilju.

DD: Budući da ste vi bili spona koja je pokrenula ovu umetničku razmenu između Novog Sada i Temišvara, dve buduće evropske prestonice kulture iz zemalja koje povezuje Dunav, šta – po vašem mišljenju – JESTE, a šta bi TREBALO DA BUDE u centru pažnje ovih gradova u uspostavljanju uspešnog kulturnog dijaloga između dva grada i naše dve evropske zemlje?

AL: Timovi evropske prestonice kulture ih moraju dalje usmeravati i podržavati. Zajednički projekat te dve najznačajnije umetničke manifesticije u Istočnoj Evropi mora imati pogodnosti poput redovnog saobraćanja izmedju dva grada (autobusima, vozovima), kako  bi se omogućilo sastajanje profesionalaca (umetnici, kustosi, menadžeri u kulturi, tehničko osoblje), volontera i običnih ljudi. Treba organizovati zajedničke projekte  (kustosi, umetnici, volonteri). Treba obezbediti prostor za boravak umetnika. Prevođenje je takođe jedno od suštinski važnih pitanja, pa bi trebalo stvoriti trojezične komunikacijske programe (rumunski, srpski i engleski).

https://www.goodreads.com/book/show/36386684-ghid-de-art

Dobra polazna tačka bio bi Umetnički vodič: Uvod u rumunsku savremenu umetnost Sorine Jece i Marije Orosan-Telea, na bazi kojeg bi se sprovelo temeljno istraživanje mapiranja savremene umetničke scene u Temišvaru i Novom Sadu i njihovoj okolini. To bi umetnicima i alternativnoj sceni moglo ponuditi interesantan uvid, poslužiti kao nezamenjivo oruđe stručnjacima u ovoj oblasti (trgovci umetninama, kustosi, kolekcionari), a široj publici dati određene smernice za bolje razumevanje savremene umetničke scene. Takvo istraživanje mogli bi sprovesti studenti iz Srbije i Rumunije i ono bi trebalo da se prevede na tri ili četiri jezika. Možda bi u tome mogao pomoći Francuski kulturni centar.

Mogli bi se raspisati tenderi za stvaranje dugoročnih veza između nosilaca umetničkih projekata civilnog društva i privatnog sektora, sa ciljem jačanja veza na bazi umetnosti.

Projekat nije dovoljno samo sačiniti, razgovarati o njemu je takođe od suštinske važnosti.  Mapiranje Temišvara i Novog Sada na savremenoj umetničkoj sceni znači da se ono mora širiti! Pošto odlazim za Pariz, sa zadovoljstvom ću biti posrednik između Srpskog kulturnog centra i Rumunskog kulturnog centra kako bi se izradio akcioni plan koji će doprineti unapređenju projekta Evropske prestonice kulture 2021.

Savremena umetnost je definitivno ključna da bi se projektima Evropske prestonice kulture 2021 oba grada udahnuo nov, svež i dinamičan duh. Umetnost može promeniti viziju naroda i viziju turista. Umetnost može učiniti proboj unapređivanjem ideje izuzetnosti u savremenoj umetnosti i obezbeđivanjem patforme za diskusiju koja bi odražavala najznačajnije probleme i pitanja u obe zemlje. Umetnost se može smatrati posrednikom u rešavanju političkih pitanja.