Vesna Latinović. Fotografija iz arhive Festivala

O kulturološkom brendiranju i produkciji Festivala savremene umetnosti Dunavski dijalozi, Festivalu kao modelu multilateralne kulturne saradnje i kulturne diplomatije, Dunavskim dijalozima u kontekstu manifestacije „Novi Sad  −  Evropska prestonica kulture 2021” i institucionalnoj podršci govori nam Vesna Latinović, osnivačica i direktorka internacionalnog festivala savremene umetnosti, nosilac kompleksne produkcije i organizacije Dunavskih dijaloga.

Vesna Latinović je galeristkinja, menadžerka u umetnosti, izdavačica. Diplomiralа je na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu a masterirala Menadžment u kulturi i kulturne politike na UNESCO katedri Univerziteta umetnosti u Beogradu. Vlasnica je i direktorka Galerije Bel art u Novom Sadu, osnivačica i direktorka Festivala savremene umetnosti Dunavski dijalozi. Vodila je više umetničkih projekata u Novom Sadu, bila članica aplikacionog tima „Novi Sad Evropska prestonica kulture 2021”, organizovala je brojne izložbe srpskih umetnika u inostranstvu, jedna je od osnivača nagrade za likovnu umetnosti „Sava Šumanović” i osnivačica nagrade za likovnu kritiku „Vertikala”. Živi i radi u Novom Sadu.

DD: Na čelu ste produkcije Dunavskih dijaloga od samog osnivanja, inicijatorka ste i organizatorka, zadužena za kompleksnu produkciju i organizaciju internacionalnog festivala savremene umetnosti koji se odvija na različitim lokacijama u gradu i  uključuje veliki broj domaćih, regionalnih i internacionalnih aktera (umetnika, teoretičara, kustosa, organizacija…). Pre dve godine Festival se realizovao, tokom leta, u nizu gradova na obali Dunava od Apatina do Kladova. Kakvo je znanje i koliko je rada potrebno da se realizuje jedan ovakav festival?

VL: Organizacija ovakvog festivala zahteva posvećen rad tokom čitave godine, planiranje programa i finansija godinu-dve unapred jer je to preduslov za angažovanje vrhunskih umetnika i kustosa. Nekomercijalni kulturni programi se pretežno finasiraju preko godišnjih konkursa za projekte u kulturi koji se kod nas raspisuju početkom godine, rezultati objavljuju najčešće u aprilu, a novac pristiže najranije u junu mesecu. U proteklih osam godina smo naučili da budemo fleksibilni i da delujemo u uslovima neizvesnosti. U našim okolnostima dugotrajna nesigurnost i neizvesnost finasiranja je najveća  pretnja jer postoji opasnost da se entuzijazam i strast, po prirodi stvari, u jednom momentu sasvim istroše. Projekat Dunavskih dijaloga godinama dobija ograničenu finansijsku podršku  u gradu, pokrajini i republici, a sponzora i donatora u kulturi je sve manje. Zato je mreža pouzdanih saradnika, partnera i prijatelja u zemlji i u inostranstvu dragocena i  predstavlja veliki potencijal. Solidarnost, razmena i reciprocitet su ključne reči.

Festival savremene umetnosti Dunavski dijalozi je na pragu jubileja, a naredno 10. izdanje vidim kao prelomnu tačku u razvoju Festivala. Do sada smo pokazali da možemo  napraviti ozbiljne stvari sa skromnim resursima. Međutim, dalji napredak i podizanje manifestacije na viši nivo nije moguć bez sistemske podrške i finasijske sigurnosti. Moj motiv kao osnivačice i direktorke Festivala je usmeren ka iznalaženju novog upravljačkog modela za održivost i razvoj, zasnovan na uverenju da Dunavski dijalozi imaju potencijal da postanu delotvorna platforma za saradnju u Dunavskom regionu. Ovo uverenje pokrepljuje činjenica da su dosadašnje izložbe i programi Festivala dočekani sa velikim interesovanjem u stručnim krugovima, među umetnicima i profesionalcima, medijima, domaćom i stranom publikom u podunavskim zemljama. Krajni cilj je stvaranje regionalnog centra za umentičku razmenu jer se Novi Sad nalazi na izuzetnoj poziciji na srednjem toku Dunava, ima bogatu tradiciju u likovnoj umentosti te vibratnu i zanimljivu aktuelnu umentičku scenu, potpuno „upotrebljivu” za sagledavanje, razmatranje, primenjivanje i prezentovanje aktuelnih umetničkih dometa u ovom evropskom regionu koji čine države različitog statusa i stepena razvijenosti.

Vesna Latinović. Fotografija iz arhive Festivala

DD: Kako Festival savremene umetnosti Dunavski dijalozi podstiče međunarodnu kulturnu saradnju u podunavskom regionu, odnosno da li vidite Festival kao model multilateralne kulturne saradnje i kulturne diplomatije?

VL: Osam izdanja okupila su više od tri stotine umetnika iz četrnaest zemalja dunavskog makro regiona i pokazala da ovaj regionalni festival ravnopravnio kritički sagledava tokove  umetnosti u zemljama razvijene Centralne Evrope baš kao i u manje razvijenim zemljama Zapadnog Balkana i bivšeg Istočnog bloka koje su još u tranziciji te sa kriznim područjem kakvim je danas Ukrajina u kojoj se „dunavski put” završava. Festival savremene umetnosti Dunavski dijalozi je „u skladu“ s aktuelnim procesima integracije unutar Evropske unije a to je, čini se, doprinelo da se umetnost iz ovih zemalja učini kompatibilnijom a time i raznovrsnijom, zanimljivijom i vidljivijom. Zbog toga je program Festivala moguće videti i kao specifičan model međunarodne saradnje.

Istraživanje novosadske kulturne politike pred donošenja Startegije kulture grada je pokazalo da samo 13% svih kulturnih organizacija održava kontakte sa svojim kolegama u inostranstvu. U ne tako dalekoj prošlosti, dok smo živeli u SFR Jugoslaviji, osećali smo se kao deo međunarodnog okruženja Evrope i sveta. U nesrećnim vremenima devedesetih i tokom izolacije Srbije, ove veze su prekinute. Naknadni period ekonomske krize, nezavršene  tranzicije, nedostatak nacionalne kulturne strategije i institucionalne podrške doprineli su nepovoljnim trendovima. Očigledno je da postoji bitna potreba za obnovom ovih mostova kako bi se omogućilo i široj javnosti i umetnicima da upoznaju druge kulture i oblike izražavanja koji su toliko potrebni za umetničku slobodu i stimulativno umetničko okruženje.

DD: Kakva je pozicija Festivala savremene umetnosti Dunavski dijalozi u odnosu na predstojeću manifestaciju „Novi Sad  −  Evropska prestonica kulture 2021”?

VL: Na sredini toka Dunava, na jednakoj udaljenosti od izvora i ušća, Novi Sad se posmatra kao most između Istoka i Zapada, razvijenih evropskih zemalja i onih koje su još u tranziciji. Kroz projekat Evropske prestonice kulture 2022. godine, Novi Sad ima šansu da postane još značajnije mesto susreta različitih kultura, mogućnosti za bolje razumevanje, saradnju i razmenu. Dunav i njegovi mostovi ne vide se samo kao obnovljene građevine nakon bombardovanja 1999. godine, nego i kao izraz duha obnove i povezivanja u oblasti kulture.

Tokom proteklih osam godina koncept Festivala savremene umetnosti Dunavski dijalozi uneo je duh savremene umetničke relevantnosti i modernosti u novosadsku kulturnu sredinu. Izložbe i preplitanje različitih kreativnih koncepata iz Podunavlja na magrisovski  (Klaudio Magris) način su ujedinili vrednosna dostignuća u umetnosti razvijenih zemalja srednje Evrope sa zemljama Zapadnog Balkana bivšeg Istočnog bloka i istočnoevropske crnomorske oblasti. Mislim da već ta činjenica čini Dunavske dijaloge logičnim konstituentom programske ideje EPK. Jer, mislim da je jedna od najvećih „zasluga” Festivala to što je pokrenut tokom komplikovanog procesa tranzicije u Srbiji. Dakle, u vremenu duboke krize izlaz se tražio u saradnji sa zemljama nama bliskog regiona, sa zemljama razvijenih državnih sistema ali i sa onima koje su izrasle iz sličnih pozicija i miljea. Izlaz se tražio ne političkim već autentičnim umetničkim aktivizmom. A na Dunavskim dijalozima se pokazalo da srpska umetnost ima izuzetne potencijale, da su ti potencijali jednake snage kao i u drugim razvijenijim sredinama te da male balkanske zemlje, kao i one koje su nastale iza stega gvozdene zavese, više nisu u obavezi da ukazuju na vrednosne kodove „vlastitih korena“ niti da razjašnjavaju specifične i usputne situacije nekadašnjih (niti sadašnjih) političkih režima. Jer, delujući autentičnim jezikom umetnosti naši umetnici, baš kao i umetnici u ostalim podunavskim zemljama, stekli su pravo da se bave pitanjima savremenosti, umetničke dejstvene univerzalnosti i, ponajviše, pitanjima ljudske egzistencije − danas i ovde.