Na internacionalnoj izložbi zastava „Migracija – estetika promene“, učestvuje 46 umetnika iz 9 evropskih država (Austrija (18), Bugarska (3), Hrvatska (2), Nemačka (8), Mađarska (1), Rumunija (5), Slovačka (1), Srbija (7) i Ukrajina (1)). Neki od umetnika su svoju ličnu likovnu poetiku pokušali da sažmu u simbole pod kojima se može prepoznati njihov ukupan rad, dok su drugi o zastavama razmišljali u društvenom kontekstu, ali pored toga, za sve njih izrada zastava bila je dvostruki izazov. Sa jedne strane sama zadata tema pozivala je na duboko promišljanje i refleksiju najintimnijih stavova prema svetu i današnjem društvu, dok je sa druge forma izražavanja kroz zastavu za mnoge bio susret sa nečim sasvim novim u dosadašnjem radu, jer delo koje se javno vije iznad glava uličnih prolaznika, zapravo predstavlja sasvim lični izraz i stav svakog autora kao pojedinca.

Pitali smo neke od učesnika izložbe da nam otkriju priče koje stoje iza zastava koje su napravili…

 

Andreas Dworak and Klaus Sinowatz, Austrija
U našem zajedničkom radu „Krvava zastava nacije“ želeli smo da učinimo vidljivim mrlje od krvi sa državnih zastava. Na primer, za austrijsku zastavu postoji legenda o austrijskom grofu Leopoldu V, koji je navodno u bitci kod opsade Akra nosio belu tuniku, koja se natopila krvlju muslimana nakon njegove pobede tokom trećeg krstaškog pohoda (1189 – 1191). Jedino mesto na tunici, koje je ostalo belo, bilo je ispod njegovog opasača. Ovoj legendi i danas uče decu u školama, iako je istorijski neproverena i najverovatnije pogrešna. Sa druge strane, sve državne zastave simbolišu kako ujedinjavanje, tako i proterivanje; pripadanje ili neprihvatanje. Migracija je uvek pretnja sistemu. I u prošlosti i danas ove neodvojive suprotnosti su povezane sa nasiljem i odbacivanjem. To je na našem radu predstavljeno simboličnim flekama krvi.

 

 

 

Jadranka Protić, Austrija / Srbija
U svom radu sam posvetila pažnju znamenitim ženama koje su živele u Beču, a danas su potpuno zaboravljene. Među njima moju pažnju posebno je zaokupila književnica Paula Preradović, koja je napisala reči austrijske himne. Izradila sam dve zastave u austrijskim nacionalnim bojama, gde pruge sačinjavaju slova ispisana crvenom bojom. Tekst himne pisan je na jezicima brojnih manjina koje žive u Austriji, pa i na srpskom. Ove dve zastave početak su serije od dvanaest zastava na kojima će sa svakom sledećom, slova postajati sve bleđa i iz crvene prelaziti u sivu boju, predstavljajući jezike svih tih naroda koji se vremenom sve više međusobno mešaju, dok reči himne gube svoje značenje. (+ FOTO)

 

 

 

Wolfgang Horwath, Austrija
Izlažem dve zastave sa temom feudalizma, jer smatram da se današnje društvo nije zapravo promenilo još od tog sistema, te da je zapravo samo preuzelo drugačiju formu. Iako se osećamo sigurno, živeći u demokratiji, zapravo nikada nismo prevazišli feudalni sistem, a to je i priča koja se nalazi iza zastave „Kapitalni feudalizam“. Druga zastava nosi naziv „Revolt“ i predstavlja poziv svima da iskoriste svoja demokratska i ljudska prava kako bi se suprotstavili feudalnim sistemima.

 

 

 

 

Georg Vinokić, Austrija / Srbija
Kroz grafički prikaz saobraćajnog znaka koji predstavlja slepu ulicu, želeo sam da ukažem na manipulaciju istinom od strane velikih sila, što smatram uzrokom sukoba i ratova koji se vode svakodnevno u čitavom svetu. Severnoafričko proleće i navodno rušenje diktatura u Libiji, Tunisu, Egiptu, pa i u Ukrajini, podsetilo me je i na raspad sopstvene države u kojoj sam rođen. Znak za slepu ulicu sastavljen je od tri boje od kojih se sastoje i zastave velikih svetskih sila, zemalja odgovornih za promene sistema u svim tim državama. Sa druge strane, sam znak asocira me na čekić, čiji bat sam ovom prilikom malo iskrivio i uvećao kako bih naglasio kobnu i neižbežnu vezu između svakog nediplomatskog oruđa, agresije i laži sa bezizlaznom situacijom, u koju na taj način dolaze, ne samo pojedinci već i čitavi narodi.